Predator vs Alien

Kada bi kroz radnu hipotezu koja fenomen vanzemaljskih otmica drži mogućim i događajućim, povezujući ga ne samo s motivom za njih koji bi se nudio u mogućnostima našeg stalnog reprogramiranja, širili sliku ili vraćali je unatrag, gibali bismo se postavljajući pitanja.

Pogled unatrag vodio bi nas do „drevno astronautske” radne hipoteze kako smo sukreirani od nekih tehnološki naprednijih bića. Ili kako smo u onoj DNK bazi poznatijoj u široj slici i kao „reptilski mozak”, davno prilagođeni. Prilagođeni a način da uvijek i iznova mehanički budemo, ne samo ovisni o emocijama već i doslovno programirani da se borimo ili R(e)-programiramo.

Naši su se vladari igrali vatrom, jer bilo je pitanje trenutka kad će to netko okrenuti protiv njih. Mnogi od vas rekli bi kako je to odlično, pobuniti se konačno i „dići” reptilski mozak protiv onih koji su nas programirali. I bilo bi, kad bi se zaista to i događalo i kad ne bi taj reptilski mozak bio samo dio onog nečeg lažnog i prisilnog u nama. Radi čega sada dio nas ovdje služi slugama naših vladara u pobuni.

Mogla bih sada ovdje navoditi i sve one vrste vanzemaljskih bića koja pune virtualni prostor s informacijama/dezinformacija, a dio su ove priče i u svojevrsnom su sporazumu s bićima koje zovemo reptilima. No, zadržala bih se na tome da ako držimo mogućim kako su ta bića jednom davno bila „ovdje”, možda odavde nisu nikada ni otišla, bar ne sva.

Na isti način na koji držim mogućim da nisu otišla, držim mogućim da su onda, a tako i danas izgledala jednako nama. Time bi i sva ta bića spadala u humanoidnu rasu, samo bi bila druge vrste, primjerice reptilske, ptičje, insektoidne. Neću sada ulaziti u mimikričnost tih bića, radije bih rekla da su vrste prepoznatljive po svojoj naravi, ne izgledu, ali i po tehnološkom znanju. 

Na sve ovo naići će svaki tragalac koji se bavi fenomenom vanzemaljskih otmica, a koji nije zapeo u kreiranoj dȍgmi jer se već desetljećima ovaj fenomen istražuje na način koji nije znanstveni, već osmišljen upravo od njih kako bi se novim manipulacijama prikrilo kakvih nas sve i koliko ovdje ima. Sve te nabrojane vrste sudjeluju u nečemu što zovemo, zaista vrlo površno i uopćeno: „rad na nama”, a koji je prvenstveno biološki. Takav uključuje nama još uvijek nepoznatu tehnologiju koja kontrolira ne samo našu biologiju, fiziku i kemiju, već nastavno i naše ponašanje.

Čine to na razne načine, kako otmicama, tako i načinom života ovdje kroz programirano ponašanje unutar tradicije, a često neke radne zadatke izvršavaju njima podređene vrste bića koje u nekoj klasifikaciji u hijerarhijskom smislu nemaju ista prava kao oni koji su na vrhu. Time u priču ne ulaze samo bića koja su „križanci” već i bića tih vrsta koja su jednostavno nižeg statusa.

Međutim, u tu grupu ulaze i neka druga bića koja su drugačija, a kad kažem drugačija onda mislim da tjelesno ne mogu biti ovdje. Ona postaju saveznici onima koji pate od kompleksa manje vrijednosti ili jasnije rečeno - onima koji čekaju tren kad će krenuti u borbu za prevlast. Mitologija i folkloristika, a i religije prepune su takvih priča u kojima je jasno da svaka vladavina u povijesti ovog svijeta sadrži i stalne borbe za vlast i prevlast.

Vrijeme koje su zadobile za vladavinu, a ako idemo unatrag vidimo da je ono ograničeno radi tehnoloških razloga načina postojanja njihova i našeg svijeta (potopi, ledena doba, zamijena el. polova i sl.) štite na razne načine.

U tome ih ometa i aspiracija onih među njima da zasjednu na tron i doslovno postanu vladari „daha”. Prilike za to su rijetke, a ono što se međutim opaža je da razni entiteti to pokušavaju i kad radite s nekime tko je bio žrtva otmice pa u njemu ili na njemu nađete i takve parazite. One koji se hrane na sve moguće načine i nisu u vezi s otmičarima. Ali iskorištavaju upravo onaj dio koji je početno u vama postavljen kao kontrolor.

Kad bi se okarakterizirao način tog parazitiranja, on bi bio više „crnomagijski” no ne i specifično visoko tehnološko sofisticiran kakav je rad vladara. Što znači da rad takvih entiteta ne ide fizički duboko u kemiju i biologiju čovjeka kao temeljni s početka vremena. Dodatno, a ako slijedimo metodu koja „radnohipotetički” nas objašnjava kao bića koja smo duševno-duhovno-umna ali i fizička sa biologijom koja je kontrolirana i nije naša prirodna, takav magijski rad „ulaz” da bi nešto činila ima kroz tanki vremensko-prostorni dio upravo tog trojstva.

I na prvi pogled činit će se kako je i samo trojstvo ili bitak ošetećen time, međutim nije - već se djelovanje provodi kroz svojevrsni umišljaj koji se odražava isključivo na svojinu vladara koja je ionako umjetna (riječ je o živom mrtvacu ili lažnoj ličnosti). Tako nastaju greške u programu koje se mogu u našem svijetu klasificirati kao dijagnoze nekih pogrešno nazvanih - duševnih oboljenja, iako se iste očitavaju u rekacijama koje pripadaju izričaju lažno duhovnog, ne duševnog ili zaista duhovnog dijela. I izjednačit će se s onima koje su bolesti fizičkih ošetećenja organa koji zovemo mozak.

Naravno, kad kažem duhovno, ponavljam, nije riječ o djelu trojstva već onom „ego” dijelu lažne ličnosti, pod utjecajem R kompleksa ili reptilskog mozga. Kojem je prvi impuls emotivni instinkt, razne akcije i (re)akcije. Mahom su takvi djelovi nas oni koji poput pravih robova i mehaničkih bioloških robota, ispoljavaju osim instinkta za preživljavanje i ovisničku potrebu za tim da nam srce kuca, a mozak hranjen kisikom radi, da izbjegavamo bol jer se s njime ne znamo nositi na način da težimo samo uživati, da branimo teritorijalno ne samo „svoj” prostor na kojem obitavamo već i djelove svojih plemena, da upražnjavamo seksualne aktivnosti, početno u reproduktivnom smislu, a uglavnom i na širem planu to provodimo kroz ovisničko ponašanje koje nema mjeru. Sve navedeno su temeljni programi, a tokom života i primjerice otmica, isti se razvijaju u načine života ovdje koji su „seks, droga i rock 'n' roll” s jedne strane, a s druge duboko duhovno religijski izričaji raznih spasiteljskih programa.

Ako je dakle, ponavljam, to moguća situacija življa planeta kojeg zovemo Zemlja - i ako se ciklično na tom planetu odvijaju određene promjene koje su izvan kontrole svih do sada spomenutih - a tiču se utjecaja koji ozbiljno planet čine „bolesnim” iako je riječ samo o simptomu u kojem se uzrok sakriva i mogli bismo reći da je vrlo prirodan - pitanje je kako će sve to zajedno utjecati ne samo na živalj već i na hijerarhijsku situaciju u obliku - sad je tren za preuzimanje vladavine? Prosječan stanovnik ovog planeta pojma nema o svojim vladarima, iako crtice tih podataka žive u raznim mitovima, ali i u strogo kontroliranom području raznih teorija zavjera.

Međutim, možda su najočitije upravo u području crne magije i raznih oblika šamanizama ili jednostavno religija. To je područje naime ono u kojem se okupljaju upravo pretendenti za željenu buduću vlast, a koji duboko iz pozadine vuku konce nove Igre, a kao vojnike koriste žive mrtvace nesposobne za promijene. Prepoznat ćete ih kroz uloge raznih gurua, spasitelja i proroka.

Taj „crnomagijski” ritualni trenutak u kojem se mi danas nalazimo i živimo ga, ne tiče se samo života ovdje, već je i te kako djelatan u području vremena i prostora van linearnog vremena. I u njemu caruju svi mogući oblici - opet hijerarhijski posloženi, raznih parazita ili entiteta s više ili manje sposobnosti za djelovanje i u našem svijetu.

Problem koji muti sliku, a danas je takva zamućena temelj pobune, je taj da su upravo iz tog rezervoara odavno regrutirane uobičajene sluge vladara. Riječ je o jednoj rekla bih tvrdoj kohabitaciji, ali koja danas puca po svim šavovima, jer vide priliku da budu ono što nisu. To čini dodatnu zbrku, pogotovo u djelu alternativne zajednice koja nije razlučila što su to religije, što je New Age i što je uopće zaista duhovno u njima i njemu i kakvo je to duhovno. Problem je i što smo u toku tehnološko-magijskog napada koji je napad da svrgne vladare. Oružje je visoko sofisticirano, udara upravo u lažni ličnovski dio, a svakako time razbolijeva ili ubija žive mrtvace.

To oružje je Covid-19 ili Korona, krunska Igra usmjerena prvenstveno na vladare i sve kojima vladaju. Da su ovakve Igre majstorske manipulacije, govori i činjenica da se ratovati počelo i prije same Korone. „Imperija” je napadnuta na svim poljima, sav živalj i svi trgovački odnosi, ali prvenstveno kolanjem informacija/dezinformacija o tome tko je tko u Igri koja se sprema.

Unutar nje, osim drugih aktera raznih psihopatsko-pedofilskih skandala, detektiran je i visoki nosilac funkcije glavnog negativca, sluga imenom Bill, koji navodno želi pobiti ljude ili ih implantirati čipovima putem cjepiva. Ovo bi bilo smiješno da nije tragično.

Bojati se čipa, a biti prepun implantata povrh najgenijalnijeg - naše lažne ličnosti.

Međutim, ostrašćeni živalj (pobunjeni dio) koji se pod utjecajem vladarskog R kompleksa, ne zna ponašati u trenucima rata kojeg ne vide i ne razumiju, nije bio sposoban filtrirati te informacije i dezinformacije do stupnja u kojem bi im bilo jasno da su ne samo sluge već i vladari u istome loncu. Isto tako taj živalj nije mogao opaziti da sluge udaraju vladare njihovim oružjem.

Tako nije opaženo niti da je Bill „polu” nešto. Međutim, sjeme razdora je posijano, a živalj se počeo čak i kada toga nije bio uopće svjestan, duhovno svrstavati navodno protiv onog i onih koji pretendiraju na prijestolje, ali istovremeno služeći upravo njima. Živalj nije širio sliku, zarobljen u cikličkom analiziranju nesposoban sintetizirati, već je bauljao kroz zamućene obrise, pa nisu primjetili da iako se pojava Korone veže za sluge - ona nije odobrena od vladara i nije njihova rabota.

Tokom svih ovih godina rada s žrtvama vanzemaljskih otmica, bilo je jasno da oni programiraju i buduće vojnike. One vojnike koji su sada iskorišteni u napadu na njih same. Isto tako nedovoljno se kroz dogme u NLO zajednicama pričalo o tome da su te druge vrste bića koje ih provode, isto bića koja imaju trojstvo (duševno-duhovno-umni dio bića), doduše drugačije raspoređeno i s drugačijim primatom funkcija. Uvriježilo se sasvim pogrešno pričati o entitetima bez duše, pogotovo ako je riječ o humanoidnoj rasi. No, najvažnije nije se jasno izreklo kako vladari čuvaju svoje vlasništvo, točnije sve nas ovdje. Čak štoviše često živim mrtvacima spašavaju živote kroz likove anđela čuvara.

Na isti onaj način na koji neke poremećene individue otmu nekoga pa ga maze i paze u zatvoru. Da bi priča bila jasna, vratit ću se na Billa. Ili Williama čije ime puno govori. Međutim, ako već o njemu pišem nužno je i temeljno pisati i o njegovoj supruzi. A oni nisu jednaki. Dok je on sluga, ona je čistokrvna. I dok on stoji uz one koji su napali Koronom, ona stoji uz one koji su odgovorili cjepivom. Da je tome tako i da oni nisu skladan i ravnopravan bračni par govori i činjenica da su se taman u doba „puštanja” Korone oni razveli. Znakovito je što je nedavno upravo on izjavio da se mora razmisliti o novom načinu izrade cjepiva jer ovo ne radi.

Međutim, obzirom da ovo cjepivo nije iz njegove kuhinje, već kuhinje njegove žene, ono radi i spašava upravo na način na koji vladari često spašavaju svoje vlasništvo i inače, ako im je određena jedinka važna. I spašavanje se odvija upravo u tim DNK i RNK djelovima. Kad smo kod Korone, ona napada R kompleks u njegovoj dubini. Točnije kroz limbički sustav. I mRNK cjepivo u nama vodi bitku s Koronom braneći ne samo teritorij već i reprogramiranje koje se Koronom odvija.

Mnogi će reći da im ne pada na pamet čak i ako je sve ovo što sam napisala moguće - dozvoliti eksperiment s genskom terapijom. Međutim, ako smo ionako genetski eksperiment kojim netko već vlada na taj način, gdje je problem?

Mnogi koji ne vjeruju niti otvaraju mogućnost kako je bilo što od ovoga što pišem moguće, nisu do sada postavili pitanje ni od kuda su stigli niti kuda idu. Međutim, mnogi su postavili to pitanje i nažalost povjerovali u odgovor. Bez da imaju daljnjih pitanja. I vladare drže neprijateljima spram kojih imaju samo strahopoštovanje. Ako su se sa strahom suočili, a time eliminirali panična stanja, mogli su dublje pogledati ne u mrak, ne šireći iluminatsku svjetlost koju mnogi danas ne razumiju dok svjećama šire svjetlo protiv mraka, već u samu tamu sebe.

Ta tama je samo zaborav, onaj koji može biti opažen ne očima živa mrtvaca već o(sjećanjem) svoje duševno, duhovno, umne Biti. Ali, ako vas ovaj svijet koji u samom temelju sebe ima već vas koji jeste kontrolirani, ali to ne znate, drži podalje od opažanja svega ovoga, onda je neminovno da stalno birate strane, ne čineći pri tome ništa za sebe.

Mnogi ovih dana u bojnom pokliču i buntu spram potvrda ili cjepiva niječu svoju duševnost. Vođeni pomahnitalim duhovnim (voljnim) ili „ozovski” rečeno Lavljim reakcijama s lažnom hrabrošću koja se nije suočila sa strahom, već utopila u Panici Pandemije, zaboravljajući iznova ne samo sebe same već i onu sitnicu koja priča ne samo o prirodi stvarnosti i gibanju kroz nju, već i prostoru i vremenu ovog svijeta. I zaboravljajući ključno pitanje: čiji je uopće „naš” DNK?

Ovaj dio mogao bi biti jasan upravo onom djelu življa koji se bavio proučavanjem Sitcihna, Sumera i svih ostalih tema o „drevnim astronautima”. Problem je nastao da je upravo postavka tajenja toga u nama, postala vladarima „kamen spoticanja”. Mnogi su pak kroz religijske programe programirani kako je odlično umrijeti jer će otići djevicama ili u krilo Boga. I mnogi uopće ne razUmiju - sitnicu da je važno ne samo kako urmijeti već kako živjeti. Jer to ne samo određuje gdje će se krenuti već kuda će se stići.

Pobunjene frakcije koje sada ratuju protiv vladara, učinit će sve da probiju obranu i započnu žetvu - ona se međutim ne odvija ovdje, već tamo gdje se nalazi svojevrsna Noina arka s podacima o živim mrtvacima. Čak ako u sve ovo i uvedemo neke teze o postojanju grafena u cjepivima, a koji bi omogućio brže klasificiranje podataka o DNK, on bi bio samo moguće, način sabiranja u „Noinu arku”.

Konačno mi ne znamo imamo li ga već od ranije u sebi - nitko ga nije ni tražio. A čini se kako je moguće on, ne samo metafizički, već i kemijski važan dio ne samo gravitacije već i načina postojanja ovog svijeta. Ono što je pak još važno, kad se priča o samoj Koroni, a vezano uz njezin utjecaj ili zaraznost, je pitanje: jesmo li već svi zaraženi, ali ne i aktivirani?

Kao i da li je ona elektromagnetno oružje, koje udara upravo u one postavke koje koriste ovisnosti i tradicijske programe živih mrtvaca. No, povrh toga i u dubljem poimanju, ona je „svjetlosni sakupljač”.

Na isti način kako se ona ne opaža, ne opaža se niti 5G mreža i svrha nje i satelita, kao niti chemtrailsi koji ne služe trovanju življa, već preventivnoj obrani dolazeće prirodne promjene ovog planeta. U tom smislu možda vam i nisu lagali kad su rekli da je geoinžinjering spasilačka akcija.

Nadalje, bez obzira kojoj vrsti bića pripadate, jednom kad umrete zbrajat će se vaše odluke. Od tog lučenja nećete moći pobjeći, a cilj svega ovoga, i od strane vladara i pobunjenika i boraca za slobodu je da ostanete zarobljeni.

U ovoj zavrzlami, teško je opažati kome se prikloniti - vladarima ili pobunjenicima, njihovim do jučer slugama. I nema odgovora na to, osim da iako se živi mrtvaci danas bore za izbor - činjenica je da ga nemaju. Ne priklanjajte se stoga nikome. Koju god stranu odaberete nećete zaustaviti prirodnu promijenu ovog svijeta i tekući rat. Samo ćete birati gazdu.

Međutim, a najvažnije - vaša namjera ticat će se samo vas i vašeg Činjenja i Djela. Današnja događanja - najvažniji su dio priče i o fenomenu vanzemaljskih otmica. Ili najvažniji metafizički dio o nama. Onaj koji kaže da je mudrost poznavati neprijatelja, a ne se protiv njega boriti.

Ako nakon svega ovoga opazite da smo sebi najveći neprijatelj - ovakvi kakvi jesmo, zatajeni od sebe samih, postaje bistro kako nije riječ o biranju strane nego o načinu na koji ćemo živjeti i umrijeti. Možemo to činiti tako da sudjelujemo u nasilju ili tako da bez panike bar što se živog mrtvaca tiče - ostanemo na istome. Pri tome - naravno, ako Umijemo - sve ovo možemo opaziti i kao Priliku i usprkos svemu, mogućnost da (p)ostanemo Čovjekom.

Ne broj i ne vojnik. Ne na ulici emotivno sluđeni živi mrtvac, već u onoj izolaciji (lat. insula: otok) koja vas iako ste genetski uvjetovani - ipak može Činiti Cjelinom.

Bar na trenutke u kojima slutnjom, zaista živite.

Tamara Vrančić Sokač