Drugo Sunce?

 

Pag, 11.8.2012.

 

Posljednjih dana, mnogi ljudi primjećuju neobične pojave vezane uz Sunce.

Ako se promatra prilikom zalaska, može se vidjeti (a i ostati «zapamćeno» na fotografijama) nešto što izgleda poput još jednog Sunca.

Oni koje primjenjuju Sungazing – svjedoče o promjenama u boji samog Sunca i njegova blještavila, kao i promjenama boja, koje vide kada spuste kapke svojih očiju. Mnogi navode kako je preko Sunca «mreža». Primjećuju i kako Sunce mijenja oblik – rasplinjuje se u do sada neviđene oblike...sve to govore ljudi koji godinama gledaju u Sunce, pa možda zato i vide promijene.

Drugi pak smatraju, da pojava koju nazivamo chemtrailsima (tragovi na nebu koje ostavljaju avioni i koji se na nebu zadrže i šire tokom dana, a po nekim mišljenjima produkt su namjere «trovanja» zemlje i ljudi) služe i za prikrivanje tog «drugog» Sunca.

Međutim, uz to, pojavljuju se i informacije kako se osim tog drugog Sunca, vide još i neki čudni diskovi, te pravokutni objekti. Informacija o ovome nema u vijestima, pa sve ostaje samo na međusobnim prepričavanjima po forumima i face chatovima.

 

 

M.Lošinj, 14.8.2012. Chemtrailsi i sunce

M.Lošinj, 4.8.2012. zalazak

Ono što se pročita/čuje/vidi na vijestima i poprati sličicom vezano uz Sunce -  obično su informacije koje je odobrila «Glava» ili NASA! Što ne čudi jer vlada mišljenje, kako jedina i može davati relevantne informacije, obzirom na opremu kojom raspolaže – te svi mi: obični smrtnici, svoje oči možemo zaboraviti.

Što i nije baš najpametniji stav – obzirom da u tragovima povijesti, postoji pregršt informacija, sakupljenih -  samo očima.

Ali, danas je lakše biti dio "puka", koji pred TV-om može čuti kako stiže solarna oluja, solarne baklje, te svašta nešto, a niti jedna takva informacija, ne završi bez: ali ništa i nikako i nikada neće ugroziti nas i samu planetu! I svi sretni i zadovoljni - nitko nema potrebu ništa, niti pitati.

Ako se vezano uz ova događanja, sada netko, ipak glasno zapita: što se događa s Suncem? - ne znači, da je to pitao jer je pomislio da će nas to uništiti – samo želi informaciju.

No, nevjerojatno je kako se danas svako pitanje ovakve ili slične tematike – automatski svrstava u: namjeru širenja straha i panike, teoriju zavjere ili apokaliptične scenarije našega kraja i podrazumijeva da je postavljeno, samo da bi se pričalo o katastrofi.

Stoga, u najmanju ruku začuđuje, da se sve što se događa -  objašnjava rečenicom: to je prirodno, riječ je o rijetkom prirodnom fenomenu!

Ovdje nije upitno da li je nešto prirodno, nego činjenica kojom se tvrdi da je nešto prirodno.

Oni koji sve znaju, vjeruju u potpunosti znanosti i učenjacima, koji nikada nemaju nikakvih sumnji – jer «znaju» – te svako događanje sa Suncem (ali i svime ostalime u drugim područjima) objašnjavaju pojavama nazvanim «prirodne»!

Što se Sunca tiče – najčešće će to biti «sun dog» pojava (kada se zbog loma svijetla u atmosferi pojave svijetle točke lijevo i desno od Sunca, a koje podsjećaju na dugu).

No, ako je o takvim pojavama riječ - iako «drugo sunce» ili neobičnosti poput crvene točke, raspršenosti Sunca itd... koje mnogi ovih dana fotografiraju, ne izgledaju kao te poznate i «Glavom» odobrene pojave, dakle, prirodnim - ono što svakako iznenađuje je da su postale: svakodnevne!

Ova je godina, po svemu, izgleda, vrlo aktivna s poznatim i prirodnim pojavama (vrlo rijetkim doduše), ali navedimo neke:

- u ožujku je tako teleskop «Glave» snimio pored Sunca pojavu koja izgleda kao objekt veličine planeta, koji je «povezan» s Suncem. Iako su se odmah razvile mogućnosti što bi to moglo biti -  NASA je kao i uvijek spremno objasnila kako je to sasvim prirodno, radi se o solarnoj prominenciji, bljesku hladnije i gušće plazme, koja samo izgleda kao nešto izvanzemaljsko -  ako u pozadini ima Sunce!

- u dijelovima Azije i SAD-a moguće je bilo vidjeti i vrlo rijetko prstenasto pomračenje.

- tranzit Venere – vrlo rijedak!

U prilog rijetkih događanja, ali sasvim prirodnih -  svakako bi dobro došla i informacija koju je australski fizičar dr. Carter u javnost iznio još u siječnju 2011. godine: kako bi Zemlja mogla dobiti drugo «sunce».

Drugim suncem smatra zvijezdu Betelgeuse iz pojasa Oriona, koja po njemu ubrzano gubi masu, te bi zbog toga mogla postati supernova.

Tim događanjem, mi bi nekoliko tjedana nakon njezina kolapsa, mogli zaista vidjeti to kao drugo Sunce na našem nebu, ali postojala bi i mogućnost da bi se baš zbog toga mogla poremetiti količina svijetla, te moguće ne bi bilo noći.

Mnogi astronomi ne slažu se s time, kako s mogućnošću da to bude ove godine, tako i s bilo kakvom većom senzacijom obzirom da «znaju» kako se Betelgeus nalazi 640 svjetlosnih godina, daleko od nas.

Carter pak smatra, kako bi eksplozija Betelgeusa, mogla stvoriti crnu rupu ili neutronsku zvijezdu na 1.300 svjetlosnih godina do Zemlje. Te da bi nas u slučaju takvog događanja svakako zasule bezopasne čestice.

”Čestice će preplaviti Zemlju i ono što je bizarno, iako će supernova osvijetliti noćno nebo, 99 % emergije koju će ona osloboditi bit će te čestice, koje će prolaziti kroz naša tijela i Zemlju, bez ikakvog štetnog efekta”.

Pažnju bi možda mogli usmjeriti samo na dio u kojem čestice – zna se – bezopasne – prolaze kroz nas i naša tijela. Kako znamo da su bezopasne? Tako što je dr. Carter lijepo dalje naveo njihovu korisnost jer te čestice – neutrini doslovno proizvode zlato, srebro i sve teške elemente poput uranija! Na žalost, o ovom vrlo interesantnom popratnom događanju, nije detaljnije ništa rečeno.

Upravo u siječnju te 2011. godine, dogodilo se još nešto što je prošlo prilično nezamijećeno, iako se dogodilo PRVI PUTA U POVIJESTI (onoj koju poznajemo).

Naime -  13.1.2011. očekivalo se pojavljivanje Sunca nad Grenlandom.

Ono je pak sve iznenadilo i poput nepozvana gosta, došlo dva dana ranije! Koje li slučajnosti: 11. 1. 2011. Taj broj 11. je baš neki čudan....

Kako je informacija objavljena, tako je i zaboravljena – više bi se dana raspredalo o bračnoj nevjeri neke starlete, nego o nečemu što ne ulazi u kategoriju «PRIRODNIH POJAVA» – ćak ni rijetkih, jer se dogodilo PRVI PUTA! 

Jedini koji se pitaju o svemu ovome, ljudi su, koje će se odmah čim zinu -  smjestiti u grupu «teoretičara zavjere», širitelje panike, neznalica knjiškog znanja i provjerenih i znanstveno utemeljnih činjenica.  

Zato valjda i postoje mjesta poput raznih foruma, gdje se ljudi pitaju – da li je moguće da Sunce ne izlazi više na istom mjestu, te kako je moguće da im je nekada jutro okupalo sobu svjetlošću, a sada je samo okrzne. Takve koji se pitaju, odmah se proglasi najblaže rečeno budalama. Šta se imaš pitati, šuti i slušaj, ima tko zna.

Obzirom da ovo nije tekst s namjerom, da se činjenično dokazuje što se i zašto događa s Suncem, već tekst u kojem se navode događanja koja su neobjašnjiva, evo još nekoliko mogućnosti što je to -  što - htio netko ili ne – mnogi ipak vide pored Sunca!

Prvo treba spomenuti - Nibiru – «planet koji ne postoji»!

O ovoj «nepostojećoj» planeti zasigurno je najviše redaka ispisao Zecharia Sitchin – autor koji je na osnovu istraživanja Sumera postavio ideju kako svakih 3600 godina u blizinu Sunca dolazi planet – ogroman planet – koji svojim prisustvom mijenja Zemlju. Izazivajući kataklizme.

Mnoge je zasmetalo što je osim postojanja planeta, Sitchin progovorio i o tome da je taj planet naseljen onima (bogovima) koji su genetskim inžinjeringom stvorili čovjeka. Doduše, nije razradio niti dublje ušao u analizu bogova, pa se zadržao samo na Nibiruu.

Ali – očito je bio prešao granicu dozvoljenog. Pa je Sitchin, prikladno, svrstan uz bok Erica von Daenikena, još jednog autora koji je imao pitanja i razmišljao, usprkos učenjacima.

Ono što povezuje Sitchina i Daenikena je mogućnost da su bogovi iz rane povijesti naše planete bili «drevni astronauti». Ili – izvanzemaljci! I nisu živjeli tamo negdje daleko u bespućima svemira, već tu: među nama.

Dapače, ne samo živjeli – oni su moguće stvorili temelje, za ovo što danas poznajemo kao ranu povijest našeg postanka, te sve ostalo što smatramo religijom i životom, zakonima i pravilima.

Tim bi se autorima mogao pridružiti i David Icke –  koji je detaljnije progovorio o reptilima! Ako ni zbog čega drugoga - baš zato što ga je spominjanje reptila "koštalo" djela "publike".

Dakle, u ovim slučajevima možemo čak i dovesti u pitanje autore, koje su uglavnom ismijali i diskreditirali, kao i što možemo dovesti u pitanje planetu koja tek treba biti vidiljiva - ali ne možemo i artefakte koji i dalje postoje! Oni su tu!

Na njima je i više nego vidljivo, ono što su Sitchin i Daeniken objasnili na svoj način. Ima čak i zmija i reptila!

Njihovo postojanje traži nova pitanja!

Ali, kako postaviti pitanje kada danas: znanost «zna», pa ništa drugačije od tog znanja ne može, ne smije - doći u pitanje.

Što se samog Nibirua tiče, osim same znanosti – ovoj mogućnosti su veliku «štetu» prouzročili mnogi drugi ljudi, koji su (očito plaćeni) da o tome progovoraju na manijakalno, destruktivan način.

Kad kažem manijakalno, mislim na ljude koji više nemaju mogućnosti, već su u biti istovrsni onima koji tvrde da takav planet ne može postojati! To je umanjilo odvijanje jedne normalne konverzacije, potrage i daljnjeg istraživanja. Barem neometane - pa svatko tko danas, iskreno izgovori to ime, nadograđujući neke nove ideje – biva odmah proglašen fanatikom, pa čak i lažovom.

Izmjenjivanje mogućnosti znači, da se svakim novim danom može pronaći nova informacija! Zagovornici nepostojanja Nibirua – ovakve nove informacije obavezno ismiju – smatrajući ih promašajem, krivom teorijom i dokazom nečijeg ludila – ne videći da je riječ o toku informacija i promišljanju, za koje zaista nitko ne može znati – kad će poput «prave» puzzle složiti još jedan dio priče. Osim onih koji «znaju», oni sve znaju!

Uz Nibiru – tu je svakako i kalendar Maya – dio ostavštine jednog naroda koji je toliko već isprostituiran, da valjda ne postoji nitko, tko neće odmah znati da je riječ o smaku svijeta! Ima i datum: 21. prosinca 2012! 

Tko je i kada povezao Maye i njihov kalendar s Nibiruom – ne zna se točno – ali možda je bio plaćen? Ako je tako, a velika je mogućnost da je, ono što su Maye ostavili u potpunosti se pogrešno interpretira, ali lavina je pokrenuta.

Ne samo lavina onih koji čekaju apokalipsu, već i onih koji sve to zajedno doživljavaju kao dolazak Mesije, Isusa, vanzemaljskih brodova i galaktičke braće, pa će svi koji ne vjeruju u to umrijeti, ali oni koji sve ovo «znaju» oni će preživjeti i dospjeti na najljepše mjesto i konačno živjeti Zlatno doba!

Evidentno je da se nešto događa – te da trenutno postoji jako puno raznih interpretacija.

Najmanje je ipak onih – koje objašnjavaju ono što možemo vidjeti sada i ovdje – svojim očima!

A kad to ugledamo – možemo samo reći – pojma nemamo o čemu se radi!

I možemo se pitati, ali i tražiti da li se o dva sunca ikada već govorilo, je li ih netko nekada već "snimio"?

Jedan od više prozvanih autora, koji prkosi kako znanstvenicima tako i religijama, svakako je interesantan.

U svom radu susretao se s «dva sunca» -  iako ih nije objašnjavao na ovaj način i u ovom kontekstu, -  točnije kada ih je našao nije razmišljao da bi ih ponovno mogli vidjeti.

Riječ je o Ericu von Daenikenu, koji je u svojoj knjizi: ” Sjetva u Svemriu” - tragovi i planovi vanzemaljskih bića -  objavio između ostalih i sljedeće fotografije:

 

zlatni disk, promjera 22 cm

U komentaru ove fotografije, Daeniken kaže: ”Ne može biti riječ o obrambenom štiitu, kamo bi ga svrstali arheolozi: prvo suviše je težak, a drugo, na glatkoj stražnjoj strani nije nikada postojala ručka. Mislim da i taj disk prenosi neka obavještenja: tu su dvije stilizirane, ali nevjerojatno točno prikazane sjemene niti, dva nasmiješena sunca, mjesečev srp poslije uštapa, jedna velika zvijezda, dva stilizirana trokutasta ljudska lica. U sredini su točke, koje svojim poretkom pružaju užitak oku, ali koje, po svoj prilici, žele postići nešto više i nešto drugo.”

Nadalje navodi u knjizi razgledavajući blago u stražnjem dvorištu Marije Auxiliadore (hodočasnička crkva u Cuenci u Ekvadoru, 2500 m nad morem, u kojoj se Daeniken susreo s paterom Carlom Crespi, koji mu je dao na uvid sve ove dragocjenosti):

”...izvlačim nekoliko osobito fotogeničnih primjeraka takvih prikaza iz navodno nestale baštine Inka, koji su vrlo dobro poznavali znak zmije i znali ga vješto povezati sa svojim vladarom, «sinom Sunca». Zlatni reljef s piramidom, strme su zidove obuhvatile zmije, postoje dva sunca, dva astronautska čudovišta, dvije životinje slične jelenu i krugovi s točkom...”

zlatni reljef s piramidom

Dakle, dva sunca bila su već zabilježena tokom povijesti – svakako ne samo na ova dva predmeta koja sam ovdje ponudila. Daeniken dalje navodi:

”Za sada nedostaje u arheološko-etnološkoj literaturi temeljito proučavanje porijekla zmije u mitovima i legendama. Stručnjaci mogu zakrpati tu rupu. Rado ću im staviti na raspologanje svoj arhiv. Pater Crespi je zlatne ploče poslagao djelomično prema motivima, na primjer, prema prikazima piramida. Razgledao sam preko 40 ploča, a neke od njih mogu se vidjeti i u ovoj knjizi. Sve gravire piramida pokazuju četiri zajedničke osobine:

- nad piramidama uvijek stoji jedno, a ponajčešće i nekoliko sunaca;

- kraj piramida ili iznad njih uvijek lete zmije;

- uvijek su prisutne životinje svih vrsta;

- posebna znaimljivost: oko piramida je urezan različit broj dvostrukih krugova jednake veličine; izbrojio sam ih između 9 i 78.

Te «dvostruke krugove», veliku točku u krugu, ne susrećemo samo u Cuenci već i na svim prethistorijskim pećinskim slikarijama i na svim reljefima. Do sada su se ti krugovi s točkom tumačili i tumače se kao simbol Sunca. Ja sumnjam u to. Sunce (nasmijanog lika ili s krugom zraka) ima, ionako, uvijek svoje sigurno mjesto, a često sija i nekoliko sunaca. Budući da su sunca tako jasno prikazana, trebalo bi ipak razmisliti o tome što znače ti krugovi?”

Tako Daeniken, pitajući se o krugovima koji ga zbunjuju, zmijama koje su sve prisutne, sasvim normalno prihvaća i spominje ne jedno – već Sunca!

Dakle, po svemu sudeći, na ovoj planeti na kojoj živimo – već viđeno!

Pa ako ih ugledate, jedno ili dva viška - ne brinite!!!!!

To je zaista - sasvim prirodna pojava i već se događala!

 

Tamara Vrančić Sokač