Obzirom da dio svoga rada temeljim na djelovima metode dr. Corrada Malange (SIMBAD), o kojoj sam već pisala, a koja u svojoj osnovi ima «razdjeljivanje» na komponente Duše, Duha, Uma i Ličnosti, osvrnut ću se na rezultate takvog rada, nadogradnjom informacija, koristeći dva teksta istraživača ove tematike, ne bi li se otvorile i neke nove mogućnosti.
Mogućnosti, ne samo uočavanja njih (vanzemaljskih entiteta) kao predatora u odnosu na čovjeka, već nas i našeg odnosa prema njima.
Taj odnos počinje, kao i sve ostalo u nama samima!
Kako bi se takav rad uopće odvio – nužno je spoznati da možda nismo sami! Sukladno tome, dobro je poznavati ne samo sebe – već i njih – barem one s kojima smo u bilo kakvom odnosu.
Da bi ovaj tekst dao širu informaciju, bilo bi mudro prije nastavka čitanja ovoga što pišem, pročitati ova dva teksta, jedan u formi razgovora Eve Lorgen s Doricom Manu i dr. Malangom, te drugi koji je napisala žena, «žrtva otimanja», koja je bila klijent Eve i Dorice, imena Maarit. Tekstovi su prevedeni, a ostali radovi dr. Malange, primjerice Geneza I i Geneza II isto prevedeni, dostupni su na Galaksiji, link je na našoj početnoj stranici.
http-::galaksija.com:planeta:hijerarhija_vanzemaljaca.pdf
http-::www.galaksija.com:literatura:kuas.pdf
Što se vrsta vanzemaljaca tiče, kako onih predstavljenih kroz crteže i informacije otimanih s kojima je radio Malanga, a uspoređujući ih s onima koje su nacrtali i vidjeli ih u radu, ljudi s kojima sam ja radila – oni se u nekoj široj slici poklapaju, no istovremeno i razlikuju, ako se promatra, ne samo njihov izgled ili krajnja svrha rada, već i način njihova rada.
Različitost se očitava u jednoj, kroz moja istraživanja u radu s osobama koje su uklanjale implantate i entitete, vrlo važnoj točci – točnije načinu na koji «Oni» žive u nama i kroz nas.
Malanga njihovo postojanje na nama/u nama (osim ostalih načina parazitiranja), naziva i objašnjava: Aktivnom vanzemaljskom memorijom (duhom vanzemaljaca koji uđe u čovjeka i upravlja njegovim mozgom), dok se u mom radu to prikazuje kao doslovno fizičko opsjednuće, koje je najčešće nađeno, ne samo na mozgu – već na/u samoj komponenti Duše, Duha, Uma i u fizičkom smislu Ličnosti.
Svi su oni bili «zaraženi» i na svima je izvođeno implantiranje, što je podržavalo dublje sakrivanje - doslovno fizičkog vanzemaljaca u tijelima/Ličnostima klijenta!
Ovo se istovremeno – u samoj manifestaciji, koja se u ovom našem svijesnom stanju pojavljuje kroz simptome neravnoteže, kako fizičke, tako i psihičke, sljubljuje s terminom opsjednutosti, te uklanjanje tog problema ponovno nudi egzorcizam, od kojeg mnogi žele «pobjeći» iz raznih razloga.
Točnije, ne samo da egzorcizam postaje rješenje – već daje slutnju kako je sve ono što o njemu znamo, nužno primjenjivo i u ovim novijim «metodama i tehnikama», bez upadanja u pogreške u koracima, kako je egzorcizam sam po sebi nešto što pripada samo religiji ili praksi minulih vremena.
Ovo govorim stoga, što se samo micanje «bestjelesnog vanzemaljca s mozga» nije pokazalo (barem u mojim slučajevima) kao rješenje problema, jer se on i dalje nalazio dublje u «podsvijesti» i aktivirao novu liniju njihove «obrane»!
Mislim da je ovdje nužno, na samome početku - ne podcjenjivati Njihovu Igru, a jedini je način za to: ne mislit da sve znamo i ostajati u strpljivosti i poniznosti, koje su u svom objašnjenju zasigurno materijal za novu i veliku temu, jer su djelovi načina življenja i promatranja sebe u ovome što nazivamo životom. Točnije, bez njih nema mogućnosti bivanja u Sada sadašnjosti, Sada prošlosti i Sada budućnosti.
Različitost ovog viđenja o djelovanju tih «bestjelesnih» vanzemaljaca, koji su u svojim «prikazima» uvijek vezani brojkom 6, zasigurno ovisi o našem, moguće, različitom uglu percepcije, iz kojeg ih Malanga doživljava bestjelesnima, a ja s njima radim kao da su tjelesni, točnije produkte njihova rada tretiram u potpunosti fizičkima.
Nije ovdje pitanje da li je Malanga u pravu ili ja, jesu li oni tjelesni ili bestjelesni, zadržala bih se zato, samo i isključivo na detekciji i micanju istih. Dakle nije pitanje jesu li oni bestjelesni već kakav je njihov utjecaj na nas, točnije tko smo mi dok su oni u nama.
Točnije, možda je u ovoj oblasti istraživanja, mudro ne zaključivati, jer moguće je da upravo takav način promišljanja ometa sam rad i njegove dosege.
Naime, radila sam i radim s enitetima koji odgovaraju postavci toga što opisuje Malanga, ali istovremeno događalo se da nakon micanja toga što je nazvano AVM, ostaje i dalje prisutno nešto što ću nazvati «problem».
Konačno to je bio razlog, zašto sam u rad uvela i pregled komponenti zasebno, a ne samo Ličnosti koja rad provodi. I upravo se na komponentama sakrivalo ono što je blokiralo potpuno uklanjanje «opsjedača» ili u krajnjem izričaju simptoma neprepoznatog uzroka.
«Problem» koji spominjem, prvenstveno je dolazio do izražaja u svijesnom stanju klijenta (konačno u stanju koje je jedino mjerljivo), u onoj povratnoj informaciji kako čovjek živi, nakon što je sa sebe skinuo implantate i razne entitete.
Prativši što se s njim događa, sada kada je postajao slobodniji od raznih oblika napada, s većom mogućnošću percepcije, primjetila sam pojavu nečega što je izgledalo kao novi program.
Ovdje moram zastati i podrobnije objasniti mogućnosti, jer često je to događanje nakon rada nijansirano, pa se može objašnjavati i nečime što nazivam «naučenim ponašanjem», a veže se za načine djelovanja ili «životne navike» u programu, čak i kada je isti prepoznat i njegov podržavajući implantat uklonjen, a oni koji su ga aktivirali onemogućeni za daljnje interakcije.
Sam program (vanjski utjecaji na nas u svakodnevnom životu) je uvijek u simbiozi s implantatima, jedno pokreće drugo, pa kada se i riješe – ostaje unutar čovjeka – nešto što on u ovom svijesnom stanju osjeća kao prazninu, ništavilo, ništa! Razlog za to je vrlo jednostavan – možemo ga zvati i odmicanjem ili izlaskom iz «dualnosti».
To je izvrstan znak i u biti čovjek se nalazi na dobrom mjestu, na onoj novoj startnoj poziciji da miruje i radi na sebi.
U takvim se trenucima – obzirom da je došlo do deprogramiranja – a ne reprogramiranja – taj čovjek treba dalje «samopratiti» – na način da se usmjerava na sebe samoga!
To je proces koji bi se najjednostavnije mogao nazvati: izgrađivanje samoodgovornosti!
I tu se, baš na tome mjestu, zna dogoditi da Ličnost koja je u još vrlo tihoj komunikaciji s komponentama – bira lakšu opciju (što je istovremeno znak i da postoje i dublji slojevi programiranja koji nisu rješeni, ali neće niti biti – ako se ne «položi ovaj ispit») – ne želi ići novim putem, već kreće onime što joj je poznato i djeluje joj sigurno. Na žalost, taj utabani put je put i obrazac starog programa po kojem je naučila živjeti, ali i otvaranje mogućnosti za izgradnju novoga.
Ovo je događanje individualno, različito je kod svakog čovjeka, ovisi isključivo o karakternoj «hrabrosti» naše Ličnosti, da li će živjeti po utabanoj navici i ići «poznatom stazom» ili će sebi dozvoliti novi put.
U tom osjetiljivom razdoblju u kojem se naše komponente nalaze u istovjetnom događanju međusobnog prepoznavanja (ovo je teško objašnjivo, jer one jesu Jedno, ali su u «Zaboravu»), te učenju zajedničkog djelovanja, isto vrijedi i za Ličnost, pred kojom se otvaraju mogućnosti.
I naravno, unutar tih mogućnosti nudit će nam se i «navlakuše» vanzemaljskih vrsta – koje i dalje, bez obzira na sva naša poduzimanja i osnaživanja, još uvijek vladaju vremenom i ovime što nas okružuje.
I tu sada dolazimo do djela rada koji je u biti istovjetan i klasičnom egzorcizmu – točnije njegovoj uspješnosti. U takvim trenucima, moguće je da čovjek ne primjeti da mu se instalira novi program – ne od onih koje je micao, jer s njima zaista nema više interakcije – već novih igrača!
Dakle, ovdje je nužno reći: uvijek postoje nove mogućnosti da budemo napadnuti, njih je toliko da ih možete stalno i iznova pronalaziti i uništavati ili možete naučiti kako se od takvog događanja čuvati.
Rekla bih da je to u biti i najvažniji doseg ovakvog rada – dovesti čovjeka do toga da nauči izbjeći događanja koja su sada i ovdje takva kakva jesu, jer od njih ne možemo pobjeći, ali možemo sebe mijenjati na način da ne moraju na nas utjecati.
Jedan od tih novih programa (ima raznih, ali je ovaj važan jer se direktno odnosi na «sakrivanje živog») koji dolazi u sklopu «navlakuše», je: Program simboli i arhetipovi.
Riječ je o specifičnom i posebno dizjaniranom programu za «napredne», točnije za one koji su uspjeli probiti blokade i micati sa sebe dio implantata i nakačenja, pa stigli na novu razinu precepcije.
Ovdje bi se ponovno mogla učiniti poveznica s postupkom egzorcizma kroz razne religije, naime, često je da se čovjek nad kojim se isti napravi, nakon nekoga vremena nađe u istom, pa čak i gorem položaju, s opsjednućem koje je još jače od onoga koje je micano! I tu dolazimo do nečega što je nužno jednostavno ugraditi u svoj način života, a to je: oprez.
Smatram to jako važnim, jer upravo je to način i ulaz za njihovo novo djelovanje, zbog čega čovjek može vrlo lako ili utoniti u novi program, misleći kako je eto došao do mjesta gdje mu je sve jasno i polako na jednom dubljem, prvenstveno podsvijesnom nivou, ulaziti u stanje koje bi se vremenom moglo nazvati i podsvijesnom paranojom.
Ovu vrstu paranoje u našem svijesnom stanju, očitalo bi se vrlo teško, jer ono što bi na površini u svijesnom izgledalo kao izričaj vrlo sličan osviještenom prepoznavanju manipulacije oko nas, u podsvijesnom bi značilo nešto drugo.
Osoba kod koje bi se ovo počelo događati ne bi bila svijesna da je riječ o «napadu» ili ugradnji novog programa.
Dapače, riješena simptoma koje je imala prije, ona bi bila sretna da sada konačno Vidi i Zna! Svuda oko sebe počela bi zamjećivati simbole i tonula bi u pojačano viđenje, kroz sve veću potrebu za njihovo stalno objašnjavanje. To bi se tokom vremena pretvorilo u rad, koji to ne bi zaista bio, jer u podsvijesnom smislu nastala bi blokada za pravi rad, te bi osoba u biti bila pod utjecajem novog programa, u svrhu ometanja.
Ovime ne želim reći da simboli i arhetipovi nemaju značenja, naravno da imaju, konačno oni su sastvani dio rada na nama, te sastavni dio svakog njihovog rituala.
Većina će se osoba koje se nađu u ovoj situaciji, prvo pozvati na djelo K.G. Junga, koje smatram iznimno važnim i informativnim, međutim, ne treba zaboraviti da je Jung svoja zapažanja temeljio na postavci, koja nije u obzir uzimala ovo što danas znamo o vanzemaljskom djelovanju, a sasvim je isključivala mogućnost fizičkog opsjednuća. Bar je, sam Jung nije u svojim djelima tako nazivao. Točnije, nije imenovao «napadača».
U cijeloj ovoj priči – najvažnije je pitanje, zašto je uopće bilo moguće podizanje novog suptilnijeg programa? Odgovor je jednostavan – nije sve očišćeno, nešto je ostalo! Poput temelja na kojem se može izvršiti nadogradnja.
I sama Eva Lorgen koja se bavi radom i istraživanjem u ovoj oblasti već dugi niz godina, navodi u razgovoru koji sam dala na čitanje na samome početku ovog teksta, potrebitost daljnjeg istraživanja i razjašnjavanja te uvida u razlike i sličnosti između demonskog opsjednuća i vanzemaljskog uplitanja.
Upravo će to biti okosnica ovoga što ću predstaviti, kao jednu mogućnost daljenjeg rada i rasvjetljavanja situacije u kojoj se nalazimo.
Započet ću s tekstom «Kontrola Uma i arhetipski simbolizam», kojeg je napisala Maarit. Maarit je prema svemu što je do sada objavljeno o njezinom slučaju, bila «težak slučaj» i učinila je na sebi iznimna čišćenja. Ono što se kroz njezino pisanje pak može naslutiti kao mogućnost događanja je da posao nije odrađen do kraja. Na samom početku teksta, sama vrlo jasno kaže kako su simboli i arhetipovi alati onih koji vrše nad nama agresiju.
Po meni, ovaj bi se njezin rad trebao zvati ne samo kontrola uma – već kontrola čovjeka u potpunosti, na svim razinama. I upravo to – proučavanje isključivo kroz simbole i arhetipove ovu mogućnost viđenja ometa. Međutim, izvrstan je primjer uzela, te ću se u daljnjem tekstu baviti osobom koju «poznajemo» i zove se: Rihanna.
Jer – ovaj je videospot, točnije i Rihanna sama - savršeni prikaz opsjednuća!
I to opsjednuće nije moguće rješavati bez egzorcizma – točnije pristupa u kojem se neće samo tumačiti i shvaćati simbolika, već će se doslovno izvući iz sebe živo reptilsko ili neko drugačije stvorenje, na jasan fizički način – prepoznatljiv nama kao fizičkom biću – jer mi ovdje, ovakvi kakvi jesmo – to i Jesmo. Ali i najvažnije:zato što to i oni jesu!
To se neće moći činiti isključivo mentalnom vježbom, niti vizualizacijom, bez tog i tog «fizičkog dijela». I ovaj program, simboli i arhetipovi kao svoju funkciju ima upravo – onemogućavanje toga rada.
Da bih objasnila rad suptilnog programa koji je pokrenut i nije prepoznat, ići ću Maaritinim stopama, ili Rihaninim videom.
On započinje njezinim izlaskom iz vode i prikazom leđa, duž kičme pokazuju se dijelovi kičme reptila!
Ovdje bih odmah zastala, jer riječ je o mjestu vrlo jakog implantiranja – mjestu na kojem se nalazi dio centralnog implantata, koji svojim oblikom i svrhom daje putokaz za istraživanje daljnjeg otkrivanja ostalih implantata i eventualne sumnje u postojanje «živog» opsjedačkog stanara!
Međutim, još je nešto važno, sam spot započinje prikazom dva sunca, koje Maarit ne primjećuje i nisu joj važna, kao niti pojava dvije Rihanne. A sve ukazuje, osim ostalih mogućih objašnjenja i na dvoje!
Da bi se taj «drugi» - «živi» - sakrio, nužno je da na tijelu, ali i na komponentama zasebno postoji i implantat koji će se pronaći u obliku prstena.
U skladu s tim, nadalje, već sljedeća scena u kojoj viđamo prstenje, te narukvice, bezobrazno nam se izruguje klizeći pred našim očima – jer sve su to samo dijelovi nečega čija je funkcija da sakriju onoga tko kroz nas živi.
Potreba za promatranjem i objašnjenjem isključivo samih simbola (koji imaju svoju vrijednost u izričaju!), zamućuje ovaj sakriveniji pogled. Te Maarit prsten na Rihanninoj ruci objašnjava na sljedeći način:
“....Rihanna na jednom prstu pokazuje prsten poput mandale. To ukazuje na stanje u kojem se Sebstvo oblikuje, ponovno stvara i određuje jedino ovim nesvjesnim funkcijama i osobinama. Nova cjelovitost i novi svijet niču iz svijeta neotkrivenog Sebstva, ne videći pritom svjetlo svijesti. Krećemo li se u tom pravcu?”
Da, Maarit je u pravu - tvorci videa svijesno ili nesvijesno (upravljani?), dozvoljavaju mogućnost da se iz svih znanja, kako religijskih tako i bilo kojih drugih – prsten može objasniti i mandalom, sve to drži priču objašnjivom, dapače, sve legne na svoje mjesto.
Ali koje mjesto?
Jer, ako se to pogleda iz unutarnjeg prema vanjskome, prsten ima i moguće potpuno drugačije objašnjenje, pa nam se netko smije – jer cijeli je taj spot prikaz njihova rada na nama.
I zaista, postojanje tog prstena i narukvica, direktno je vezano za oblikovanje Sebstva, koje onda postaje ovisno isključivo o nesvjesnim funkcijama, točnije vođeno strancem u nama.
S ovom mogućnošću događanja - niče novi svijet i nova cjelovitost, potvrđujući nesvijesnost i rascjepkanost koju sada živimo, a koju mnogi opisuju kao hipnotiziranost.
Maaritin zaključak kako je ovaj spot izveden u obliku hipnotičke seanse je, meni osobno, smiješan, iz jednostavnog razloga – što on nije hipnotički! On jest subliminalan, sugestivan, ali nije hipnotički. Točnije, on je samo vješto smišljena podrška/okidač koja učvršćuje implantate u nama. Njega ne pokreće hipnoza – već instalacije.
I na taj način, već sam ranije spomenula – simbiozni, jednostavno djeluju.
Sve to zajedno, u namjeri - stiglo je do onoga što ona naziva kolektivno i osobno nesvjesno – a ja ću to nazvati stranim instalacijama - koje sprečavaju da naša podsvijest i naše unutarnje bivanje koje sačinjavaju Duša, Duh i Um, koje zajedno s Ličnošću/tijelom/osobom uvide ikakvo događanje. Kako bi i mogli, kada su “zarobljeni” i ometeni?
Neću ovdje reći kako bi se nazivanjem ovog spota hipnotičkom seansom, moglo pričati i o tome kako, ne samo da je riječ o nepoznavanju toga što jeste hipnotička sesija, već i o jednom suptilnom napadu na nju. Ali kada je hipnoza u pitanju, to je nešto što je već sasvim normalno.
Nadalje, neću sada objašnjavati niti što je niži, a što viši Adam, niti što je nesvjesna psiha, jer prvenstveno bi trebali razlučiti što je psiha.
Što je psiha? Od čega se sastoji?
Da li je normalna funkcija psihe kružna (krug može biti i vječni zatvor!), kako to ona navodi, jer sve se to veže uz temelj iz kojeg je kretala sama Maarit – a to su radovi Junga, koji, kako sam već rekla u svojim istraživanjima nije imao vanzemaljske interakcije kao mogućnost događanja i predatorstva nad nama, točnije nije imao uključena opciju, da nešto od svega toga što se nalazi u nama nije naše, a djeluje.
Zadržavanje na tumačenju arhetipova i simbola, koji u krajnjem objašnjenju imaju samo psihu - ocrtava rad programa simbola i arhetipova u njegovoj najjačoj snazi! I briše oprez, zamjenjujući ga vjerovanjem.
Zaustavit ću se, zato, na jednom dijelu, onom kada spominje svoj rad u “Simbadu” i događanje nakon tog rada, a u kojem lijepo opisuje likove koje je srela, a koji su prikazani na određeni način i u spotu.
Na žalost, sve navedeno i prikazano, kako kod Rihanne, tako i kod Maarit, moguće je samo indicija da u njima postoji taj netko “živ”, a eto – programom simbola i arhetipova sveden je na psihu! I u biti – ne čudi me da je Maarit osobno doživjela ovaj spot. I nije to uopće nešto što nije u redu, dapače, smatram da Maarit nije svijesna da je ovaj “zadatak” proučavanja ovog spota poduzela njezina unutrašnjost – Duša, Duh i Um, jer joj šalju “poruku”. Što znači da je radom na sebi – odradila veliki posao, kao id a i dalje radi.
Nadalje, u spotu srećemo Hekatu (tako je Maarit objašnjava) – šestoruku, dakle imamo simbol 6, koji je još jedan znak da postoji “živi”.
Hekata je moguće prikaz Meduze (na spotu se to vidi kasnije kada se broj ruku poveća) – inače vrlo jakog entiteta (možda mehaničkog/električnog u izričaju), koji se između ostaloga, ne može maknuti ako se ne pronađe i implantiranje podrške za nju, a to su pretežno implantati glave poput kaciga, maske i ostalih varijacija.
Da postoji mogućnost da je to tako, ukazuje nam i šminka na Rihanninom licu koja simbolizira masku.
Naravno da to možemo objasniti simbolizmom, kojem je pribjegla i Maarit – te reći da je riječ o tome da je u tom djelu spota rečeno ovo:
“Rihanna ima oznake na čelu i licu. Dobila ih je kada je htjela spojiti ignoranciju vođenu strahom i jednostranost. Odrekla se svoje osobne volje, i prepustila neviđenom animusu da je povede na još dublju razinu podinstinktivnih sila i kolektivnog entiteta nadolazećeg čovječanstva.
Jung opisuje ovu razinu Sebstva kao Lapis kvaternio – osnovni podinstinktivni gradbeni blok, iz kojeg ostale razine mogu niknuti i razviti se, Uroborov rep. To je kolektivna duša, kolektivni entitet, i uključuje u sebi točku zvanu rotundum – izvršitelj dijeljanja i spajanja četiriju elemenata Lapisa.
Kada ova razina psihe nije uravnotežena, postaje nezavisno aktivnom preokrenutom silom: Režalo – bez ijednog dijela ljudske prirode. To je sam dualizam, nepodnošljiva napetost u rotundum-‐u. Snaga koja brusi i oblikuje temeljne elemente Sebstva. Izolirane supstance bez samo-‐svijesti. Zato mora
Režalo koristiti umjetno tijelo. Tijelo simbolizira da Režalo nema osobina koje bi odgovarale biološkom procesu po sebi. Kada svijest i psihička sila zapnu na ovoj razini, otimana osoba može doživjeti svoju dušu kako se pohranjuje, reciklira i obrađuje u mehaničkom okruženju.”
I sada – ovdje je već otvoren put za Režala ili bestjelesnog vanzemaljca s 6 prstiju! Ili, kako ga ja nazivam: Čuvarem živih!
Vratit ću se ponovno na Maaritin iskaz:
“Nakon SIMBAD-‐a doživjela sam ovaj kvaternio gotovo isto kao što je predstavljen u ovom spotu. Imala sam i neke druge likove (moje nepovezane dijelove) pokraj mene. Svi smo bili u stanju transa. Animus u svojoj nižoj formi istupio je iz mraka. Bio je poput ružnog svećenika, i izvodio je ritual u kojem je pokušao uljem pomazati moje čelo (vratiti više aspekte Sebstva u san) , a ruku sa nekom žutom supstancom (prima materia Rajskog kvaternija, ponovno rađanje u neljudsku uspavanu ignoranciju).
Odbila sam zaigrati u ovom show-‐u vođenog od mog Animusa, mojeg osobnog straha od suočavanja sa životom. Pristupila sam Animusu i rekla: «Ne».
Animus se uplašio, zakoračio unatrag i zavapio da sam zakoračila ravno u centar svog Sebstva. Da sam bila odlučila nastaviti s ovom dramom vođenom mojim strahom od rađenja u ovaj svijet, došlo bi do scene surovih žrtvenih rituala i konzumiranja ljudskog mesa. Prvo i najvažnije, ovo je samo psihički simbol za činjenicu da psiha i animus mogu na ovoj razini razumjeti samo obnavljanje i neprekidnost kao doslovnu konzumaciju sebe -‐ fizičko meso. Simbolizam i rituali viđeni u toliko mnogo religija potječu iz ovih razina psihe.
Ali u ovom spotu ne vidimo Rihannin animus koji bi joj mogao ponuditi mogućnost za samo-‐refleksiju i buđenje. Samo vidimo njezinu opsjednutost kako raste, bez mogućnosti reflektiranja. Počinje raditi trokutaste pokrete rukom, vodeći libido još dublje u arhaični svijet. Pokazuje na svoje genitalije, seksualne, životinjske instinkte, klizeći dublje u sjene htoničnog sna, u Svijet Lapisa.”
Zadržat ću se na spominjanju Animusa, neću se pitati kako itko zna kako izgleda boja “prima materie Rajskog kvaternia”!
Taj Animus kojeg Maarit predstavlja kao mogućnost za samo-refleksiju ili nepovezanim djelom sebe, a smatra da se nije pojavio kod Rihanne, taj koji izgleda poput ružnog svećenika mnogo je više fizički nego što ona misli i mnogo više svoj nego njezin!
Nije riječ o nepovezanim djelovima nje – već entitetima, a ponekad u određenom događanju vremena i ljudima koji zaista izvode rituale, ma kako to naša “psiha” željela kasnije objašnjavati psihom i simbolima.
Ovo se događa – najčešće radi jakog PTSP-a naše Duše, ali i neprepoznatog opsjednuća koje je aktivno, konačno - upravo je opsjednuće često razlog za neprekidni PTSP.
I to što ona kod Rihanne objašnjava libidom, koji je vodi u arahaični svijet u nekom drugom načinu objašnjavanja i promatranja, je manifestacija energije kojom se mnogi nahrane, vjerojatno svi oni koji su pokazani kao umnažanje same Rihanne. Taj libido, možemo sada vezati na ono što se zove i seksualna energija i ponovno ćemo se naći u potrebi objašnjavanja Kundalini energije i čakri. No, to nećemo sada.
Onaj koji “živi” na Rihanni nahranjen je ovim “postupkom” i zadovoljan! I svi su sretni, čak i Režalo i Meduza. I izvan spota - sretna je i slijepa i sama Rihanna jer je poznata, toliko poznata da u sebe ne može ni pogledati, kako bi vidjela da je opsjednuta.
Konačno, što se same Rihanne tiče, nije samo ovaj spot nešto što daje naslutiti da nije “sama”, konačno sva njezina tetoviranja i sve što živi u osobnom životu, znak su da je prava Rihana negdje duboko zarobljena. I zove u pomoć sebe samu.
Dakle, programom simboli i arhetipovi - sve je objašnjeno na koncu psihom, a onda i pojava bestjelesnog vanzemaljca – dobro legne u cijelu tu priču, pa je i samoj Maarit jasno eto – kako je to samo sfera u njezinoj psihi. I kako neuravnoteženost vodi ka mentalnoj/prostornoj fragmentaciji.
Ja na sve to mogu samo reći: šteta! Jer, onaj živi, stari, oronuli vanzemaljac čuči negdje duboko uvaljen u doslovno fizičko tijelo čovjeka!
I dok se tome tako ne pristupi, zatvorena je mogućnost da se u potpunosti shvati ova problematika i rada koji se nad nama izvodi.
Da bi se do ovog pogleda na “problem” došlo, nužno je skidati sloj po sloj implantiranja, micati sve “lažnjake” koji sakrivaju pravoga. Zar zaista možemo i na trenutak dozvoliti sebi, biti toliko arogantni da mislimo kako su išta prepustili slučaju?
Ovaj “program” tako postaje vrlo opasan (po nas osobno), jer koristeći “mentalne simulacije” kaže i ovo:
“Profesor Corrado Malanga kreirao je mnoge djelotvorne mentalne simulacije koje omogućavaju ponovno povezivanje komponenti Duše, Uma i Duha u jednu primordijalnu integriranu svijest. Koristeći Jungove izraze, mentalne simulacije dr. Malange udružuju kolektivno nesvjesno, ego-‐svijest i osobno nesvjesno, potonje koje djeluje kao posrednička Duhovna sila između preostala dva dijela psihe. Kada sva tri dijela uspješno rade zajedno na uravnotežen način, oni izgrađuju arhetip Sebstva -‐ sveukupnosti vašeg psihičkog bića. Tako da Sebstvo ili Integrirana svijest čini četvrto načelo o strukturi Sebstva, kao što C.G. Jung objašnjava u njegovoj knjizi «Aion, istraživanja o fenomenologiji Sebstva». “
Dakle, problem nije u dosezima istraživanja koja su izvrsna, već u ovome načinu na koji se promatra Svijest, koji gubi mogućnost da nešto ne znamo – pa ako Svijest promatramo iz pozicije da znamo što je, a i kao nešto što je potrebno integrirati – onda je to problem!
Jer Svijest je moguće “stanje” Duše, Duha Uma i Ličnosti – ona je već tu – ali ako je tu - ne trebamo ništa integrirati.
Sve to već imamo integrirano, samo smo zaboravili! Dakle, moguće je da se trebamo samo sjetiti.
Ako nam je pak potrebna i posrednička Duhovna sila, da bi se Svijest integrirala, vrlo ćemo lako za njom posegnuti, a da nećemo prepoznati da je riječ o entitetu ili implantatu, najčešće na komponenti Duha, koja onda ima tendenciju preuzeti na sebe posao Duše i Uma. Točnije aktivirati nove programe.
Ovo je vrlo suptilno događanje, te se vrlo teško detektira, ako se ne uzima u obzir kao mogućnost.
Udruživanje pak nečega što se naziva kolektivno nesvjesno, ego-svijest i osobno nesvijesno – znači da nije prepoznato da je sve to nabrojeno implantirani implantat ili program!
Ne postoje dva dijela psihe, kao niti potreba da se izgrađuje arhetip Sebstva – čemu izgrađivati arhetip? Ako i na tren postoji mogućnost, da smo Svijest i našli smo se ovdje, pa idemo dalje kroz tu mogućnost da ovdje učimo, rastemo ili smo zarobljeni i samo pokušamo izaći odavde, postavlja se pitanje da li je arhetip ono što je izlaz? Jer, ako jeste – kako smo se onda našli ovdje? U ovoj situaciji?
Ovo je najbolji primjer koliko reprogramiranje/ izgrađivanje može biti štetno. Jer uvijek sa sobom nosi novi program. Mi nismo samo “psihička bića”! I moguće ne trebamo ništa izgrađivati! Trebamo se možda, samo riješiti balasta!
Neću komentirati Junga i postavku da Integrirana Svijest postaje Sebstvo, niti da ona čini četvrto načelo strukture samoga Sebstva., jer u konačnici to i jeste tako. U cijeloj ovoj priči – pitanje je i dalje što je psiha, koliko se misli da ima psiha, te što je uopće Integrirana Svijest, a što Sebstvo. Ali skrenut ću pažnju, da je i sam Jung rekao da je Svijest ČETVRTO načelo! A svijest postaje usklađenost 4 komponente: Ličnosti/tijela, Duše, Duha i Uma, oni čine svijest! Ona nije Trijada koja se udružuje, pa se rađa četvrti dio koji postaje Svijest – ona nije 4 dio, ona je sukus 4 dijela!
I ovo se ne može prepoznati dok vas je petero!
I sve je to bespredmetno, dok ne vidimo cijelu sliku - jer htjeli ne htjeli – ovdje u ovom prikazu događanja, kako god obrnuli, presložili, intelektualno razložili, ostajemo na jednom jedinom trenutku u kojem uviđamo, da u cijeloj prezentaciji, kroz površno tumačenje Junga – dolazimo do toga da nije baš poželjno u priči imati i Ličnost!
A bez nje – sve pada u vodu!
I ona je ključna – ključno je to fizičko koje se stalno odmiče i uklanja poput stare krpe.
I to je problem, problem radi kojeg se ne može uvidjeti da ovakvim prikazom Nas - nema ravnoteže između 4 vrlo važna elementa – Duše, Duha, Uma i Ličnosti – koji zajedno kao cjelina – jer to jesu: čine mogli bismo reći i “ugaoni kamen”: Čovjeka, možemo ga zvati i Svijest, ako nam riječ Čovjek nije dovoljna. A možemo se pitati i kada je Svijest odlučila biti Čovjekom ili kada je Čovjek odlučio biti Svijest!
Onog Čovjeka koji nema što integrirati – jer već sve ima u zajedništvu, ali neprekidno se odriče sebe samoga, Sada i Ovdje, slijep i gluh, stremeći visinama, zaboravljajući da ovdje ne bi ni bio da ih već ne poznaje!
Osvrnula bih se sada na tekst “Hijerarhije vanzemaljaca” u kojem su objašnjeni slikovno i opisno neki od njih. Osobno, nisam smatrala nužnim prikazivati i objašnjavati sve vanzemaljce likom i djelom, ali obzirom na činjenicu da ljudi jednostavno ne prihvaćaju da oni jesu ovdje s nama, na razne načine, te da se ono što viđaju u sebi ne razlikuje međusobno, dat ću neke primjere iz rada ljudi s kojima surađujem.
Ovo se veže na nešto što sam u prvim tekstovima napisala, da će se iznošenjem crteža otvoriti mogućnost “napada” te reći, kako oni koji su ih vidjeli i nacrtali svojim svjedočenjem budu optuženi da su ih prvo vidjeli na nekom crtežu, pa onda u sebi. Lijepo kružno događanje! No, ako se svi filmovi, knjige i sve što nam je “ponuđeno” kroz ideju nekog autora, promatra sada iz ugla da se taj autor jednostavno “sjetio” osobnih događanja na podsvijesnoj razini, a na to dodamo i činjenicu kako se predatori i sami služe upravo tim “oružjem”, a vidimo to u primejru Rihanninog videa, mogu opravdati i nužnost objavljivanja crteža.
Dakle, evo crteža jednog mog klijenta, koji prikazuje nešto što podsjeća na Horus Ra, ili Jednooko biće prikazano u tekstu s stranice Eve Lorgen.
Obratite pažnju na biće smješteno u donjem desnom uglu crteža.
Ovo biće moglo bi biti Horus-Ra. Iako viđeno s 4 prsta (u radu opisano kao, tri sprijeda i jedan iza), a ne tri kako se navodi za Horus Ra. Isto tako biće nema u viđenju «treće oko».
Ipak, vrlo je moguće da je riječ o entitetu kojeg Malanga zove Horus-Ra, jer se u radu, bez obzira što «oko» nije bilo vidljivo na biću – pronašlo implantiranje na komponentama baš na tom mjestu, a kao najizraženiji implantat, nađen na Umu, opisan je kao nešto iz čega klijent prima impulse, točnije el. naboj.
Dodatno, upravo je tu vrstu živog entiteta – klijent izvukao iz sebe, nazvavši ga tada nečime što podsjeća na Pterodaktila.
Čuvar tog bića (kada kažem Čuvar to se odnosi na čuvanje «živoga», da ostane neprimjećen!) – koje je živjelo na klijentu, prikazan je kao visok, podsjećao je na vraga jer su mu se crvenjele oči, a imao je bijeli plašt (haljinu) poput svećenika....
Taj Čuvar, kojeg je klijent opisao kao svećenika, čest je gost! A njegov način rada – pretvara ga iz Čuvara u mnogo moćnije biće.
Dakle, ako je kod klijenta riječ o opsjednuću – ovaj se lik redovno pojavljuje, obično ima 6 prstiju (ali ponekad u prvom prikazu i 5 prstiju!), a predstavlja se i kao Otac ili kao Isus, vrlo često kao Gandalf! Ovdje moram napomenuti, da korištenje imena Isus odgovara opisivanjem slike nečega što mi svojim životom ovdje tumačimo kao lik Isusa! Ista je stvar s Tolkienovim Gandalfom. Taj se lik obavezno pojavljuje i kao lik koji nas dočekuje nakon «smrti», tako da je zaista interesantan.
U sesiji s djevojkom starom 15 godina, koju ću vam u nastavku predstaviti, prikazao se s na samom početku s kopitima umjesto normalnih stopala i krilima. Takav, nije baš podsjećao na Režala. A i imao je i pet prstiju!
Prvo pojavljivanje «Isusa» u ovom slučaju, prikazivalo je lik s kopitima i krilima! Broj prstiju je bio pet...
U toj sesiji, radom je dalje otkrivena i AVM, te tretirana unutar glave na način kako to objašnjava Malanga. Međutim, daljnjim postupkom, te micanjem nekih drugih implantata, pokazalo se da postoje indicije za nešto što ja zovem «gnijezdom» (mjesto unutar kojeg se sakriva «živi»).
Međutim, to je značilo da «Isus» moguće nije riješen.
U sljedećoj sesiji, pojavio se i predstavio kao Izaslanik mira! Lijep, u bijelom, s nakitom, pet prstiju, ali simbolima koji imaju broj 6.
Djevojka ga je tretirala kao potpuno novi entitet! Radilo se dalje uobičajeno, te se izvršio pregled svih komponenti. Duša, Duh i Um tvrdili su da ga ne poznaju! Obzirom na indicije o «gnijezdu», bilo je nužno ovo detaljnije gledati, a pogotovo što su implantiranja komponenti bila jaka, pa je djevojka regresijom vraćena u dob od 10 godina, kada je rečeno da su implantati postavljeni. Čim se našla u «sceni» djevojka je zbunjena jer u njemu prepoznaje onog s kopitima, iako ih sada nema, a sada ima i 6 prstiju!
Drugo pojavljivanje «Isusa», ima 6 prstiju. Cvijet, na lančiću je u šestokraka zvijezda...
Pored njega vidi pticu koja mu pomaže u radu. Pticu je opisala kao orla, ali s kokošjim nogama. Tu možemo sada povezivati i Horus Ra u priču.
Dakle, našla se u prostoriji s «Isusom», ima 10 godina, te pticom koja «Isusu» dodaje 6 žica, obzirom da se ona otimlje, vežu je lancima, ima okove oko nogu, ruku, (to se pokazuje kao narukvica u površinskom gledanju!), ona je jako uplašena, ptica je drži za glavu krilima, umiruje je i širi neku uspavljujuću energiju, tada joj se umeću žice. Do stola na kojem se odvija postupak, nalazi se ormarić s instrumentima, metalni, unutra su škare, pješčani sat, šarafi. «Isus» sve radi svjetlošću, otvara mjesta na tijelu i zatvara. Cijeli se ovaj «rad» odvija po iskazu djevojke na Jupiteru. Kroz prozor vidi 4 planete. za jednu, nakon sesije kaže da izgleda kao Zemlja, ali nije sigurna u to. Djevojka se ne bavi astronomijom, te joj je znanje tog područja strano.
Samo implantiranje svodilo se na postavljanje nečega što nazivam «gnijezdom», a dok se to izvodilo – a činio je to Isus s 6 prstiju – Ličnost/tijelo je bilo razdvojeno od komponenti Duše, Duha i Uma.
Crtež planeta i Sivog koji je bio “zadužen” za Dušu, Duh i Um
Nadalje, određeno implantiranje, Isus je vršio i sa svog lančića, rezao ga je i umetao u djevojku, trokutasti dio je umetnut u njezin vrat. U unutrašnjosti glave to se proširilo mozgom, kao da je samo lice umetača prekrilo njezine oči, a kao svrhu toga navodi: “otežava vid”.
Ovo je tokom pregleda komponenti, prije regresije imala i Duša, obraslo je oko nje i u nju, s tim da je Duša imala povrh tog “drača” kako je djevojka to opisala i kljun koji je bio živ.
Šest umetnutih žica, nalazilo se na pregledu Duha, tvorile su krug, za koji je rečeno da ih sve zajedno “odvaja”.
Um je u tom prvom pregledu imao krila ptice, a svrha “krila” je bila da čuvaju Duh. Dakle, Um je utjecao na Duh.
Nadalje, kad je “Isus” završio s umetanjem žica u djevojku, u prostoriju je mali Sivi donio Dušu. Ptica ju je dodala “Isusu”.
Na pitanje odakle je Duša donešena, djevojka je objasnila da se iz te prostorije u kojoj se nalazi kada se izađe, lijevo kroz dugački hodnik, dolazi do prostorije u kojoj su dva Siva i u kojoj se čuvaju Duša, Duh i Um.
Oni su u nekom “kavezu” na dugačkom lancu, koji visi s plafona, lanac prolazi pokraj jednog Sivog gdje je i neki prekidač kojim se taj “kavez” spušta i diže.
Vratila sam je na trenutak razdvajanja od komponenti, kaže da je to učinio “Isus” svojom svjetlošću iz očiju i ruku, da je bilo intenzivno u događanju i da su Duša, Duh i Um bili jako ljuti i očajni.
Kada je Duša donešena u “glavnu” prostoriju, djevojka sebe opisuje da je “stavljena u sjedeći položaj” i vidi sebe kako spava.
Duša je pred njom, stavljena je na neki tanjur koji se okreće i kako se okreće, “Isusov” lančić je zapetljava “dračem”. Sav se omotao oko nje.
Onda je odjednom “Isus” primio pticu i lancima je zavezao za jedan od zidova.
Ona je bila iznenađena i počela se trgati, nije joj se to svidjelo, ali ju je on uz pomoć Sivog, natjerao na kopiranje kljuna. Djevojka točno tako iznosi događanje, tim riječima. Tu scenu nesloge “Isusa” i ptice doživljava vrlo emotivnom.
Sam process kopiranja je sljedeći:
“...ptica je, ali samo kljunom stavljena u nešto kao staklena posuda – kao dva “metalna” tanjura s poklopcem, koji su stavili na metalni stol, pticu su onda kao “odrezali”, ona je bila jako ljuta i bacala se, pa ju je “Isus” zamrznuo, imala je nos/kljun i dalje, a drugi nos/kljun je potom stavio u Dušu, bila je to živa energija, a onda je Dušu Sivi izveo.”
Malo nakon toga doveden je Duh kojem je stavljeno 6 žica. Interesantno je da djevojka kaže, da za to vrijeme ona uopće ne diše. I na koncu je doveden Um, “Isus” je odmrznuo pticu, sada je bila smirena, kopirana su i njezina krila i ona su onda umetnuta u Um.
Samo kopiranje krila opisala je ovako:
“...dvije su ploče, metalne, iznutra u prostoru između njih je žuta svjetlost, tu se umetnu krila i nastanu nova.”
Nakon umetanja krila i Um je u pratnji Sivog izveden. Dalje djevojka opisuje:
“...ja sam podignuta iz sjedećeg položaja – spavala sam, ruke su mi bile ukočene u ravnini ispred mene, i onda je “Isus” ne kopiranu, nego tu pravu pticu stavio, ugurao rukama u mene. Napravio je otvor na meni i kroz otvor je ugurao. Ptica nije znala da će se to dogoditi. Onda su dovedeni Duša, Duh i Um i “Isus” nas je ponovno spojio. Kad je to napravio osjetila sam kako se ptica miče unutar mene, ta me ptica probudila, bila sam živa, i ja /ona upravljamo samnom. Onda sam ja uzela u sebi Dušu, Duh i Um i ja/ona smo ih stavile između nas dvije. Kada sam poželjela izaći iz te prostorije, ona me vodila kroz hodnik do velikih vrata i izašle smo. Na Jupiteru smo, izašle smo iz neke ogromne metalne kuće, čak i letim! Smiješno je...”
Daljnji rad tekao je uobičajeno, micani su implantati, ali sve što je okarakterizirano “živim” doslovno je izvlačeno iz Duše, Duha Uma i Ličnosti/tijela djevojke. Kroz rad sam shvatila da ako se to ne učini ovako, na žalost, nije se učinilo ništa. Istovremeno, u radnu sobu uvedena su i dva Siva, dakle svi koji su na bilo koji način bili u dodiru i sudjelovali u radu "na" djevojci.
U ovom slučaju Režalo ili Čuvar, imao ili ne imao tijelo, radio je nešto što je vrlo fizički na određeni način, ovdje se na radi samo o nekoj vanzemaljskoj memoriji – već o nečem puno opipljivijem, u svakom slučaju ovdje se otvara i pitanje Horus Ra – jer ova ptica bila je puno više od same memorije. I ona je bila “iskorištena” od Režala. Naravno da se ovdje nužno trebamo pitati, opreza radi, znamo li dovoljno o njihovoj hijerahiji, jer ponekad klijenti vide i ovakve stvari:
Vrlo čest gost “gorila”ovdje je prikazan s svojim “nakačenjem” insekta!
Radeći s “gorilom” do sada se pokazalo da je “vezan” za vrlo jaka implantiranja cijelog kičmenog stupa, ali upravo je to i mjesto "na" kojem je jedan klijent kada smo bezuspješno micali “gorilu”, uvidio da ga ne možemo maknuti jer je na njemu “insekt”. Pa tako ta veza nakačenja koje doživljavamo kao entitete i implantiranja postaje vrlo interesantna. I otvara pitanje koliko su neki od naših predatora “lovina”. Ponekad se gorila, iako je on kao entitet maknut – prikazuje kao hologram, jer ono što je “starije”/jače od njega još postoji.
Mjesto implantiranja, kojeg su izvršili insekti/bogomoljke, nađeno regresijom i probijanjem “paravan memorije”
Tako da ispada da koliko “znamo”, uvijek nešto još ne znamo i to se u radu stalno iznova potvrđuje.
Što se samog Režala ili Čuvara ili “Izaslanika mira” kako se predstavio tiče, te i Horus Ra – pitanje tko je kome ovdje nadređen/podređen je i dalje pitanje, bar za mene!
Jer ovako opisan, Režalo neodoljivo kada ga se proučava, ne u podsvijesnom stanju, već koristeći informacije iz naše “povijesti” i mitova - liči i na Vladara Bogova!
Ako se sada sve ono što znamo o Jupiteru i Zeusu, brojkama 5, 6 i 7, pticama bile one prikazane kao “Horus Ra” ili drugačije, a koje nalazimo i kao predatore u odnosu na nas, pa čak ako se predstave i kao “Izaslanik mira”, Otac, “Isus”, Gandalf, pa čak i kao Primordijalni Čovjek (kako ga Malanga naziva) – dobiva se više informacija – ako ni o čemu drugome, da su ovdje oduvijek!
Jupiter
Jupiter
Ako se dalje igramo kopitima i brojevima, rogovima, očima ili jednim okom (što je ono uopće?) – dobivamo i ove slike ili više lica. Da li su različita? Sva imaju pripadajući broj, koji moguće samo otkriva mjesto percepcije/djelovanja istoga, što u konačnici otkriva i ono učinjeno u nama/kroz nas:
Amon Ra
Zeus
Baphomet
Ra
Pan
Odin
Mogli bi tako još...ali dovoljno je i ovo! Ili ipak....
Gandalf
Merlin
Dumbledor
I tko je pravi, a tko krivi - pitanje je sad?